|
SRBIJA:
ZNAMENITOSTI, PUTOVANJA, NAVIGACIJA Naša baština: priroda, kultura, istorija
(Da li je, zaista, rutizam.com najdetaljniji sajt o Srbiji? Proverite.)
|
|
Naslovna strana
|
Za
putnike, radoznalce, istraživače, avanturiste, ljubitelje, bicikliste, motoriste, pešake, planinare, fotografe, putopisce, profesionalce i amatere, omladinu i penzionere, kao i sve nepomenute, knjiga
Pravac Srbija
|

Zavičajni muzej sa interesantnom postavkom raspoređenom po prostorijama u nizu.
Verovatno najveću atrakciju svih ovih godina predstavljaju kosti mamutice Kike, zajedno sa replikom skeleta u atrijumu muzeja.
Nalazi se u zgradi Srpskog privilegovanog velikokikindskog Dištrikta (Kurije).

Ovde se ranije nalazio pogon za proizvodnju keramičkih proizvoda.
U neko doba poveren je umetnicima, tako da se ovde godišnje organizuje vajarska kolonija.
Šta je otada izrodila kreativnost vrhunskih umetnika, može se videti delom u dvorištu objekta, a delom u Tera muzeju.

Nažalost, u vreme naše posete, objekt je bio zatvoren.

Zgrada se nalazi na glavnom gradskom trgu i izlazi na dve ulice.
Veliki ugaoni portal toliko je upečatljiv da predstavlja opšteprepoznatljiv zaštitni znak ove zgrade.

U zgradi se nalazi Gradski muzej


Muzej je bio zatvoren. Radovi na rekonstrukciji očigledni.
Kada dođete na ovo mesto i vidite dominantni položaj koji su držale ukopane elitne nemačke jedinice, širok Dunav i prostranu ravnicu, kao na dlanu, zapitate se ko se uopšte usudio da forsira napad na ovom mestu. Međutim, herojstvo i ruske kaćuše su odradili svoj posao.
Muzej je u vreme naše posete (11.09.2017) bio u renoviranju.
Danas sam pročitao da je renovirani muzej otvoren 11. 11. 2017.

Velika zgrada na Trgu Koste Trifkovića, sa lepom fasadom i još lepšim ulaznim holom.


Karlo Bjelicki je bio strastveni bibliofil, ali i predani rad na prikupljanju i organizovanju književnog fonda namenjenog javnosti. Glavni je pokretač i organizator gradnje biblioteke u Somboru, a zatim i dugogodišnji rukovodilac.

U zgradi kulturnog centra se nalaze galerija, bioskop i biblioteka. Takođe se povremeno prikazuju i pozorišne predstave.

Rodna kuća našeg književnika i slikara, Đure Jakšića, nalazi se u Srpskoj Crnji, na samoj granici sa Rumunijom.
Kuća na zabatu ima znak sunca, što je čest motiv, naročito na drvenim zabatima mađarskih kuća ('sunčani zabati').
Nažalost, muzej nije bio otvoren za posete u vreme našeg nailaska. Vrlo čest slučaj kada se putuje samo vikendom.

Zgrada kotarke, magacina za čuvanje kukuruza, nalazi se prekoputa dvorca Karačonji i čini s njim ambijentalnu celinu. Izgrađena je 1841. godine u sklopu žitnog magacina, koji je takođe sačuvan i uklopljen u kompleks. Zgrada kotarke je u stalnoj rekonstrukciji od 2001. godine, a u međuvremenu u njoj je uspostavljen zavičajni muzej sa zavidnim brojem predmeta prikupljenih lokalno. (novibechej.com)



Dve velike sale pogodne u kojima su trenutno dve slikarske izložba i veliki hol sa postavkama vezanim za dva izuzetna novobečejska likaliteta - crkvu Araču i Borđoš, čine prostor kulturnog centra.
Vrlo bogat sadržaj za jedno ne mnogo veliko mesto. Posebno lepo odrađene prezentacije za Araču i Borđoš.

Ugaona spratna zgrada. Izlazi na centralni gradski trg.

Nalazi se u bloku zgrada koje zatvaraju jednu stranu centralnog gradskog trga. Blok je kompaktan, tako da je sve što se moglo prikazati - fasada zgrade.

Velika dvospratna zgrada kojom se završava blok zgrada jedne strane centralnog gradskog trga.
Interesantani detalji na pročelju - balkon na prvom i četiri statuete iznad njega, na drugom spratu.

U velikoj zgradi koju je Vladimir Fijat ostavio svom mestu sada se nalazi Dom kulture.
Darodavac je ostavio i vredan legat, veliku zbirku umetničkih dela koju je skupljao tokom života.
Napravio sam propust, nisam se setio da najavim posetu. Tako smo ostali uskraćeni za obilazak galerije.

U prostoru bivšeg magacina tokom fašističke racije u januaru 1942. godine, zatvoreno je, a zatim i mučki ubijeno preko 400 meštana. Kod pravljenja izložbene postavke vodilo se računa da prostor ostane u autentičnom stanju, nisu vršene nikakve intervencije na popravci izgleda zidova niti poda. Izložbu čini fotodokumentacija, odnosno fotografije žrtava.
U istoj ulici, nešto dalje nalazi se još jedan prostor u kome je u isto vreme na isti način izvršen zločin nad 310 žrtava.
Tela žrtava su prevezena do mesta zvanog Treća rampa na Tisi i tu bačene pod led. Na tom mestu postoji spomenik žrtvama.

Muzej organizaciono obuhvata i Galeriju Zuzke Medveđ i Zavičajnu kuću u Petrovcu.
Galerija je bila zatvorena u vreme naše posete.

U glavnom objektu, kući sa hodnikom i pet nevelikih prostorija, izložen je sadržaj muzeja. Postavku čine rukopisi, štampane publikacije, prepiska, delovi nameštaja. Malo je poznato da je Jova odlično crtao, izložena su i dva kolaža sa likovima prijatelja i prijateljica njegovih.
U dnu dvorišta nalazi se bista Jovina na postamentu, a do glavnog objekta nalazi se i manja kuća u kojoj je Jova držao svoju lekarsku praksu.

Prvobitno podignuta za potrebe Novosadske produktne berze, danas čuva likovni fond Matice Srpske.
U međuvremenu, tokom Drugog svetskog rata bila je sedište mađarske tajne policije.

Zgrada je namenski projektovana za galerijski prostor.
U zgradi je poslovni prostor nekoliko firmi.
Na zgradi nema nikakve informacije o postavci zbirke.

Vrlo šarmantan neveliki objekt, zaobljenih uglova i uvučenog portala sa tremom. Neobično rešenje i pročelja i zadnjeg ulaza.
Prvobitno podignuta kao stambeni objekt, sada je galerija.
U Galeriji je izložena poklon zbirka Rajka Mamuzića.

Kompleks čine tri zgrade: jedna Zmaj Jovinoj 4, druga u Ilije Ognjanovića 22 i treća podignuta u slobodnom prostoru između prve dve.
Ambijent ovog prostora je starovremski, potpuno autentičan.
Posebna je priča zgrada u kojoj se nalazio bioskop, institucija za koju smo mi, malo stariji, nostalgično vezani.

Nažalost, muzej nismo obišli.
U situaciji kad nam ponestane vremena, skoro redovno, obilazak muzeja se prvi izbacuje iz rasporeda.

Kompleks čine objekti: rodna kuća M. Pupina, muzej, Narodni dom i spomenik. Sve se nalazi u porti crkve, osim kuća koja je izdvojena, nedaleko, u istoj ulici.
Preduzimljivi, mladi, direktor muzeja nam je organizovao razgovor za gospodinom Glišićem, učiteljem iz sela. Gospodin je veliki poštovalac i promoter Pupina i njegovog dela, proučavao je njegov život do detalja.
Njegova priča je trajala preko dva sata, a da nama pažnja ni za sekund nije popustila.

Koliko je bogata, raširena i raznovrsna umetnost samoukih slikara, može se saznati samo obilaskom značajnih zbirki. Nekoliko autora čiji su radovi ovde izloženi su svetski priznata imena.
Došli smo u nevreme - bio je popis, a nova postavka nije dovršena. Ipak, ljubazno su nas pustili da napravimo par fotografija.

U ovoj kući živeo je i radio slovački naivni slikar svetskog glasa, Martin Jonaš.
Posetu spomen kući potrebno je najaviti dan ranije.

Muzej nije otvoren svakodnevno već prima samo organizovane grupe koje se unapred najave.
Kontakt:
Trg Maršala Tita 18
26214 Debeljača
(Dom kulture Jožef Atila)
tel: ŠPLUSĆ381 13 664 034

Zbirka predmeta domaćinstva, poljoprivrednih alatki i umetničkih dela smeštena je u neuslovnoj prostoriji i čeka bolje dane.
S obzirom na veoma retku posećenost, budućnost zbirke je neizvesna.

Vinarija i muzej, usled bolesti vlasnika, ne rade već izvesno vreme.
Kompleks se sastoji od dve velike zgrade i velike parcele iza. U velikoj spratnoj zgradi, bivšem magacinu - sudeći po spoljašnjosti, verovatno je bio vinski podrum i muzej (sada je prazna). U drugoj zgradi se (kroz prozor) vidi uređeni restoran.
Ispred kompleksa, u dvorištu i na parceli iza stoji mnoštvo maštovitih skulptura.
Razmišljali smo da ovaj objekt, kao neaktivan, izbacimo sa naše mape. Međutim, meštani koji ga poznaju, opisali su nam vlasnik, Geru, kao vrlo neobičnog i preduzimljivog čoveka, tako da se usrdno nadamo da će prebroditi teškoće i nastaviti sa radom.

U zgradi se sada nalazi muzej. Inače, posete se primaju po najavi.
Nismo ulazili, jer muzej zbog renoviranja ne radi do daljeg (septembar 2018.)


Kuću je umetnik podario lokalnoj zajednici na korišćenje.
Prostor je renoviran i neko vreme je služio za svečane skupove. Trenutno muzej u Vršcu preispituje moguću namenu kuće, ali do daljeg ona nema svoju namenu.
---
Gudurica je vrlo urbano malo mesto, verovatno zahvaljujući nemačkoj populaciji koja je ustanovila selo. Vredno je truda da se poseti.
Pored toga, u mestu ima nekoliko vrlo uspešnih i kvalitetnih vinarija sa kompletnom ugostiteljskom ponudom. Ispred svake smo videli po neki kombi, čak i autobus sa turistima. Ovo mesto bi trebalo zaštiti kao ambijentalnu celinu.
Kuću nam je otvorio i pokazao gospodin Ljubomir Popov (060/0455-017) iz Vršačke turističke organizacije.

Zgrada muzejske jedinice je zaštićeni spomenik kulture.

Skulpture se nalaze u izdvojenom delu živopisno uređenog izletišta pored reke Karaš.
Leti se izeltište pretvara u kupalište (u bistroj vodi dolazećoj sa Karpata), pa se ovde okuplja i veliki broj ljudi iz bliže i dalje okoline.

Nalazi se na glavnom gradskom trgu.
Zidana je za potrebe gradske uprave, a danas je u njoj smešten gradski muzej.

Legat koji čini ogromna fotodokumentacija i faktografija, nalazi se u prostoriujama Šahovskog kluba Svetozar Gligorić - Gliga.
Adresa: Vuka Karadžića 4-6
Šahovski klub je, nažalost, bio zatvoren u vreme naše posete.

Galerija najproduktivnojeg i jednog od najcenjenijih srpskih slikara
Galerija je, zajedno sa zgradom, legat Savine majke.

S obzirom da Ruma krajem 18. veka nije bila veliko mesto, ovolika spratna zgrada je svakako bila vrlo značajan objekt. Kao što je značajna i danas, kao spomenik kulture.
Čini se da je muzej sa svojom zbirkom prerastao prostor kojim raspolaže u ovoj zgradi.
Deo postavke je izložen u nevelikom dvorištu zgrade.

Kasno Marko ...
Danas je 3. oktobar. Muzej radi sezonski, 1. oktobra se zatvara.

Ovde se tokom Drugog svetskog rata nalazio partizanski centar, odnosno zborno mesto sa podzemnim bazama.
Spomen na te događaje predstavlja spomen-groblje, informacije na panoima, kao i posvete u kamenu, a za informacije postoji omanji muzej sa dve prostorije i odgovarajušom postavkom. Rad muzeja zasniva se na dobroj volji nekoliko ljudi koji su organizovani kao SUBNOR Sremska Mitrovica.
Pored memorijala, okolni prostor je posvećen i turizmu i rekreaciji.

U poseti Sirmiumu, obišli smo grad i zabeležili nekoliko interesantnih lokacija koje ne spadaju pod rimsko nasleđe.
Obišli smo Gradski muzej, centralni trg i crkvu Sv. Stefana

Zgrada je ugaona, nalazi se u samom centru mesta. Ugaoni deo čini kula kružne osnove sa izreženim kubetom, što celoj zgradi daje jedinstven izgled.
Danas se u prostorijama zgrade nalazi biblioteka, radio stanica, kao i pravoslavna crkvena opština.

Galerija ima dvostruku namenu. Prvenstveno, u njoj se čuvaju i izlažu dela Lazara Vozarevića.
Drugi deo su aktuelne, promenljive postavke.

Kuća trgovca Janka Bajića je jedan od nekoliko značajnijih objekata koji okružuju trg.
U kući se nalazi deo postavke Muzeja Srema. Postavku čini lapidarijum, bogata zbirka rimskih nadgrobnih spomenika i sarkofaga.

Na kući stoji spomen ploča sa posvetom i detaljima biografije.
Na ploči je i informacija da je još četvoro članova njegove porodice tokom Drugog svetskog rata izgubilo život.
Kuća je i dalje u vlasništvu naslednika.

Veliki značaj zgradi, kao objektu kulturne baštine, daje činjenica da je to prva školska zgrada u Srbiji izgrađena po planu i u stilu moderne (zapadne) arhitekture.
Značajna je i za razvoj prosvetiteljstva kod nas, čuvanjem uspomene na prvu gimnaziju u Srbiji (iz 1836. godine).
Prvobitno školski objekt, krajem 80-tih godina prošlog veka dobila je novu namenu. U nju je smešten gradski muzej, dok se zgrada gimnazije nalazi u istom kompleksu, uvučena iza zgrade muzeja.

Građena za potrebe eparhije, neko vreme je služila svojoj nameni, potom je u njoj bila gimnazija, zatim ponovo eparhija, a od 1954. godine do danas u njoj se nalazi bibloioteka.

Ravnu fasadu obe ulične strane oplemenjuju manji balkon na sredini pročelja i veći na ugaonom delu zgrade, kao i atika sa dve figure i natpisom na ugaonom delu.
Na tri atike (druge dve su nad dva ulaza) nalaze se natpisi "Zanatski dom", "Savezno pevačko društvo 'Zanatlija'" i "Zanat je zlatan".

Na zgradi nije bilo obaveštenja o sadržaju postavke, odnosno mogućnosti posete.

Kompleks, duž pešačke staze koja prati tok rečice i proteže se na kilometar od ulaza do Vukove kuće, prepun je kulturnih događaja i sadržaja, kao i ugostiteljskih objekata.
Ovo je i prirodni sportsko-rekreativni poligon za pešake i bicikliste.
Prostor sela i manastira je zaštićen kao prirodni spomenik pod nazivom "Memorijalni prirodni spomenik Selo Tršić — manastir Tronoša".
Nismo imali predstavu o veličini kompleksa i bogatstvu sadržaja koji se ovde može videti. Bili smo poprilično zatečeni.

Nalazi se na jednom uglu Školskog parka, odmah do srednje škole.
Široko ugaono pročelje sa erkerom i tornjićem čini ovu zgradu veoma prepoznatljivom.

Dom, odnosno Centar za kulturu se nalazi u okviru zgrade Srednje škole Sveti Save. Na ovoj lokaciji su upravne prostorije i muzej, drugi deo centra sa koncertnom salom i bioskopom je izdvojen.




Danas se u zgradi nalazi Pedagoški muzej

Više puta je renovirana i dograđivana, tako da je od prvobitne građevine malo toga ostalo.







Prvobitni naziv Muzej 25. maj kasnije promenjen u Muzej istorije Jugoslavije, konačno je preimenovan u današnji aziv.
Muzejski kompleks čine Kuća cveća, Stari muzej i Muzej 25. maj.


Na ovom mestu se tokom Drugog svetskog rata nalazio logor. Logor je podignut na mestu stare kasarne.
Odavde su zatvorenici odvođeni na streljanje, najviše na strelište u Jajincima.


Pradavni likovi, možda još sa početka tradicije, hrišćanstva, ili dalje, sa početka verovanja. Izlaze iz drveta, kamena, iz talpi i maltera koji čine zidove objekata. Živi su, ali se ne pokreću, duhovi nisu. Obli i okruglasti, kao potomci neolitske Vinče.
Neobičan svet. Kao san.
Kao san.

Da je Braničevski okrug bio najživlji centar događanja u antičko vreme kod nas, možete se uveriti za vrlo kratko vreme.
Dovoljno je da bacite pogled preko ograde na dvorište Narodnog muzeja. Videćete veliku zbirku sarkofaga, nadgrobnih ploča, kao i drugih spomenika.

Nažalost, prostorije su bile zatvorene u vreme naše posete.

Muzej Dragutina Tomaševića učesnika prve olimpijade na kojoj je Srbija imala predstavnike i požrtvovanog patriote, otvoren je nedavno.
Otvoren je u kući koja je zamenila staru zgradu u kojoj je Dragutin rođen.
Osnovao ga je unuk Dragutinove sestre, Radiša Rajković, svojim trudom i skromnim sredstvima.
U muzeju je bogata faktografija iz života i doba Dragutinovog, šlem pod kojim je poginuo i nešto nameštaja iz stare kuće.
Imali smo sreću da čujemo priču iz kratkog, ali neverovatno bogatog života sportiste i patriote baš iz usta naslednika i bliskog rođaka.

Ulaznica se kupuje u zavičajnom muzeju i važi za tri lokacije: sam zavičajni muzej, Mokranjčevu kuću i Muzej Haduk Veljka.
Sadrži istorijsku, etnološku, kao i zbirku predmeta i umetničkih dela vezanih za ime i delo Hajduk Veljka

Činjenica je - prostorije muzeja su male, a istorija i kultura ovog kraja prebogate da bi u njih stao dostojan deo istih. Ulaznica se kupuje u zavičajnom muzeju i važi za tri lokacije: sam zavičajni muzej, Mokranjčevu kuću i Muzej Haduk Veljka.

Upečatljiva bela zgrada u samom centru grada.
U parku iza zgrade postavljen je lapidarijum od desetak spomenika iz 18. i 19. veka. Spomenici su preneti sa gradskog groblja.


U stilski tradicionalnom šumadijskom objektu, nalazi se muzej.
Muzej je faktografski dobro opremljen.
Ranije se ovde nalazila galerija slika, odnosno legat.
Građena je kao stambeni objekt za upravnika kraljevskih vinograda.

Ova zgrada bila je u vreme Kraljevine sedište seoske uprave, a 1984. godine je pretvorena u Zavičajni muzej
Mladi volonteri iz šest zemalja obnovili muzej su 2014.
Inače, selo je na blago brdovitom terenu i prepuno je slikovitih pejzaža.

Jedna od gradskih zgrada izvedenih kao prelazak sa tradicionalnog stila na evropske uzore gradnje. Nalazi se na prostoru koji je svojevremeno bio dvorski kompleks.

Podignuta je kao porodična kuća čoveka koji je osnovao prvu štedionicu u Svilajncu.
Posle Drugog svetskog rata u zgradu je smeštena Resavska biblioteka, koje je inače osnovana 1868. godine.


Muzej nije aktivan. Vrata su zaključana, nema nikakve informacije o izložbama ili radnom vremenu.

Prostor u prizemlju je izdat privatnom ugostiteljskom preduzeću.
Na spratu je galerija sa postavkom vezanom za nacističke logore i pomoć koju su Norvežani pružali našim ljudima u begstvu iz njih. Galerija nije otvorena za publiku, čeka se inoviranje sadržaja i prostora.
Ljubazni vlasnik restorana naa je informisao da galerija nije zaključana i da je možemo obići na sopstvenu odgovornost.
Tako smo imali priliku da se uputimo u detalje ove epopeje iz Drugog svetskog rata, kao i da zažalimo što isto nije pristupačno širem krugu posetilaca.

U vreme naše posete (septembar 2023.) muzej je bio zatvoren zbog radova na renoviranju.

U zgradi se nalazi muzej grada.
Muzej poseduje bogatu zavičajnu arheološku i istorijsku zbirku koja sadrži nalaze od praistorije do srednjeg veka.
Imali smo sreću da se ovde zateknemo u Noći muzeja i da prođemo sve pojedine postavke uz komentare veoma raspoložene kustoskinje.

Objekt je 1941. godine, u tada oslobođenom Čačku, dobio svoju namenu o čemu svedoči spomen ploča na pročelju.
Iako smo grad posetili u godini u kojoj je imao ulogu prestonice kulture, sve kulturne institucije su bile zatvorene tokom vikenda. Ova galerija takođe.

Muzej koristi dve zgrade. Poslovne prostorije su u delu Zgrade starog načelstva koju deli sa Međuopštinskim arhivom, dok je postavka smeštena u Gospodar Jevremovom konaku. Obe zgrade su službeno zaštićeni spomenici kulture.
Odnedavno je u prostoru oko konaka počelo arheološko istraživanje kasnoantičkog utvrđenja.

Nalazi se u centru Guče, gleda na trg na kome se odavno nalazi spomenik trubi.
U prizemlju je galerijski prostor, a na spratu su izloženi instrumenti umetnika koji su pohodili festival. Pored zbirke, izložene su fotografije koje prate celu istoriju festivala.

Veliko je zadovoljstvo otkriti u malom mestu muzej koji je brižljivo postavljen i redovno se održava.
Postavka koja je na ovim fotografijama, trebalo bi da uskoro bude zamenjena novom, sadržajnijom.
Za posete, kontakt: slavkoradosavcevic@gmail.com

Zgrada svojom fasadom predstavlja najupečatljiviji objekt na centralnom gradskom trgu.
Pošto obično putujemo vikendom, retko smo u prilici da zavirimo u institucije kulture. Muzeji, a i većina galerija otvoreni su samo radnim danom.
Zato nas je obradovala informacija na sajtu zaječarskog muzeja da je otvoren i tokom vikenda. Isto je pisalo i na ulazu u muzej kada smo krenuli da ga obiđemo. Međutim, lepo narod kaže - i na tarabi piše ..., pa nije. Muzej je tokom subote i nedelje bio zatvoren, bez ikakvog obaveštenja.

Izvanredno zamišljen i izveden kompleks na kome su izloženi i istorija i tradicionlna kultura.
U okviru kompleksa se nalazi lapidarijum sa rimskim nadgrobnim spomenicima i žrtvenikom, zatim stara osnovna škola prenamenjena događanjima u etno parku, kao i nekoliko originalnih, preseljenih, objekata narodnog graditeljstva.
Došli smo u nevreme.
Kapija etno parka nije bila zaključana, ali nije bilo nikoga da bismo zavirili u unutrašnjost objekata. Takođe, bilo je predvečerje, loše vreme za fotografisanje.

Muzej poseduje veoma bogatu arheološku zbirku, etnografsku postavku sa jedinstvenom kolekcijom dvopređnih čarapa i jako prijatnu hladovinu u dvorištu.
Bili smo nameračili obilazak mnogih lokacija na potezu Knjaževac - Svrljig za koje nismo imali uputstva za pristup. Obratili smo se službenicama muzeja, primila nas je i direktorka.
Dobili smo dovoljno informacija, a zatim uz pratnju razgovorne i ljubazne kustoskinje obišli bogatu arheološku zbirku.

Muzej se nalazi u zgradi i parku ispred stare škole.
Na ovom prostoru se održava i etno-manifestacija Molitva pod Midžorom.
Kompleks čine originalni objekti preseljeni sa svojih ranijih lokacija po Zlatiboru. Objekti su organizovani po grupama i dopunjeni sadržajima koji prezentuju određene proizvodne aktivnosti ili običaje. Veliki centralni objekt je prostor u kome se organizuju radionice i seminari. Kompleks ima status ustanove kulture od nacionalnog značaja.
Prostor kompleksa je zaštićen i kao prirodni spomenik pod nazivom "Prirodni prostor oko nepokretnog kulturnog dobra Staro selo u Sirogojnu".

Zgrada se nalazi u centru grada.
U zgradi se nalazi muzejska postavka sa ciljem predstavljanja života u gradu na prelasku iz 19. u 20. vek.
U vreme naše posete, muzejska postavka nije bila otvorena.

Pripada grupi zaštićenih objekata pod zajedničkim nazivom Istorijske zgrade u Užicu.

Pripada grupi zaštićenih objekata pod zajedničkim nazivom Istorijske zgrade u Užicu.
Kuća je tipični predstavnik narodnog graditeljstva. Muzej je osnovan 1960. godine, a od 2012. je smešten u ovu zgradu.
U dvorištu je urađen i amfiteatar sa binom za prigodne skupove i manifestaciju "Dani Danila Lazovića".

Nalazi se na kraju pešačke zone, a na početku Trga Svetog Save.
U zgradi nekadašnje škole sada je smešten muzej.

Kuća porodice Cvetić građena u prvoj polovini dvadesetog veka dovoljno je karakteristična da sama po sebi bude spomenik kulture.
Kuća je otvorena za posetioce, a glavni događaj prilikom posete je jedinstvena i maštovita priča gospođe Cvetić.
Polazeći od detaljnog opisa porodične kuće, ona otkriva elemente građanskog života tokom zadnjih sto godina koristeći za primer svoje nevelike, ali raznovrsne i brojne zbirke pribora za jelo, ukrasnih i upotrebnih predmeta. Naročita pažnja posvećena je receptima, postupcima i sirovinama za pripremanje slatkog.
Na kraju ide i posluženje - kafa i dve vrste slatkog.
Posete se najavljuju.

U Spomen sobi je izložena postavka Raška, ratna prestonica Kraljevine Srbije.
Postavka je posvećena 13-dnevnom boravku vlade tokom povlačenja 1915. godine.
Izložene su fotografije članova vlade, kao i razne zanimljivosti vezane za Rašku i okolinu, Prvi svetski rat, kao i za porodicu Kursulić, vlasnike objekta.
Postavka je, od ideje do realizacije, delo kustosa muzeja. Kao i za mnoge druge stvari vezane za našu kulturnu baštinu i ova je plod isključivo lične prduzimljivosti.


Nastala je pre 1830. godine. Sada se u njoj nalazi muzejska postavka vezana za građanski život ove i sličnih kuća u 19. veku. Ima status spomenika kulture od velikog značaja.

Podrum kuće koji je po karakteristikama vinski, danas muzej koristi kao izložbeni prostor. Na spratu su službene prostorije muzeja.
Interesantan je podatak da je prilikom posete kralja Aleksandra Obrenovića ovom kraju (1984. godine), kuća prilagođena za boravak visokog gosta.

Ovo je redak slučaj, u isto vreme i škola i muzej. Da je škola ozbiljna, govori ogledno polje na samo pedesetak metara od zgrade.
Ispred zgrade, na širokoj poljani, nalazi se mala izložba alata i vozila kojima se vinari služe. Međutim, tu je i replika aviona dvokrilca sa posvetom na kojoj čitamo da se pogođeni avion slovačkog pilota koji je štitio srpsku vojsku u povlačenju 1915. ovde spustio. Pilot se zvao Milan Štefanik i bio je značajna ličnost u procesu formiranja Čehoslovačke.
Nismo imali ovaj objekat na spisku za obilazak. Videli smo naziv koji nas je zaintrigirao na navigacionoj mapi prolazeći obližnjom ulicom.

Muzej se nalazi u sklopu kompleksa Lazarevog grada. Odlikuje ga širok izložbeni prostor sa dosta svetla.
Postavke su pregledne i informativne. Istorijski periodi gvozdenog doba, srednjeg veka kao i savremenog doba dali su ovoj izložbi puno vrednog i interesantnog materijala.

Jedna od retkih preostalih građanskih kuća čija se arhitektura bazira na spoju narodnog graditeljstva i orijentalnog stila.
Zgrada je nedavno renovirana i nalazi se u savršenom stanju. Sređeno je dvorište zajedno sa ogradom i prilaznom stazom.
Muzej, međutim, stoji zaključan, čini se bez planova za otvaranje za publiku.

Danas se u prostorijama nalazi Muzej džeza. Muzej je nastao inspirisan tradicionalnim Nišvil džez festivalom. Posetile su ga mnoge važne persone savremene muzike.
Osobenost ovog prostora su uski hodnici i nevelike prostorije za posetioce. Pri tom, u podrumu, gde se dopremala i grejala voda, 5-6 mini prostorija ne većih od metar sa metar.
Bazeni hamama nisu sačuvani, nestali su i nekom davnom renoviranju.

Osnovana je na inicijativu Nadežde Petrović.
Prvobitno je građena je za Nišku akcionarsku štedionicu.

Nevelika, ali skladna i šarmantna zgrada, okrečena prijatnom, retko viđenom nijansom ružičaste boje.

Zgrada je u zapuštenom stanju. Na njoj niti oko nje nema nikakve informacije o zaštićenom objektu.
Zgradu, koliko se da zaključiti, koriste stanari.

Kuća je sagrađena 1848. godine od strane bogatog pirotskog trgovca.
Posle Drugog svetskog rata biva dodeljena pirotskom muzeju.
U prostorijama se nalazi autentični nameštaj s kraja 19. i početka 20. veka, a izloženi su i delovi nošnje, kao i pirotski ćilimi.
U dvorištu se nalaze rimski, jevrejski i arapski spomenici.


Izgrađena je tokom 18. veka. Turcima je služila kao upravna zgrada, mada, po njenom izgledu možemo zaključiti da je imala i funkciju sigurne kuće (tvrđave).

U zgradi pašinog konaka koja se nalazi prema trgu, danas je muzej.
U dvorištu se nalazi druga zgrada koja je u pašino vreme bila haremluk, a danas je ugostiteljski objekt. Ispred konaka je postavljena statua Staniše Stošića.

Baba Zlatina ulica, kao uvod u doba Koštane, uska, nepopločana, bez mnogo prozora prema ulici.
Kuća Borina u prostranom dvorištu, punom hladovine, popločana krupnim lomljenim kamenom, baš u renoviranju.
Prostrano dvorište, sve u hladu ispred lepe stare kuće.
Dobro je da se renovira, ali mi ostadosmo bez uvida u muzejsku postavku.

Naslovna strana